Moj Krevet

ponedjeljak, 16.01.2006.

Prianjanje

Krevet je noćas bio prevelik za nas dvoje. Svojim prianjanjem stvarali smo prostranstva. Između nas nismo dopustili ni znoju, niti zraku. U slobađajućoj svijesti tvoje blizine, spavala sam kao dijete.

Stiskao si me prejako ovu noć. Gubeći dah, privijala sam se uz tebe u očajničkoj čežnji za još više bliskosti... nemoguća misija... Ispreplitali smo tijela, noćas, u seksu duša, maglovitoj erotici snova. Predavala sam ti svoju ogoljenost i gutala tvoju. Drhtala sam od užitka i od nejasne i daleke spoznaje da je ne svijetu moguće izgubiti stvari, tako i noći poput ove, tako i nas, moguće je izgubiti tebe...

Noćas sam udisala tvoj dah, dok si me ljubio s previše strasti. Kroz san i orgazme srca, upijala sam u sebe tvoj šapat da me voliš i da sam tvoja i da su dani prekratki, a život sebičan...

Ruke su ti bile presnažne, sinoć. Ostavile su bolne i uzbudljive poruke na mojem tijelu, kao što su tragovi mojih noktiju na tvojoj koži živi tragovi čežnje.

Probudila sam se pred svitanje. Zatvorenih očiju slušala sam tvoje disanje - bio si budan - i osjećala tvoje prste kako klize niz moje grudi i moj trbuh. Zadrhtala sam od slutnje i time ti odala svoju ćeznutljivu probuđenost. To je bilo ono što si čekao. Voliš gledati moje oči u tom trenutku. Ušao si u mene pred svitanje.
- 17:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>